Max zvani Žabica

Max

Sa nepuna dva mjeseca ostavljen je kod nas u pansionu na čuvanje.
Ubrzo su se vlasnici izjasnili da nisu spremni da ga uzmu nazad i zamolili da ga udomimo.
Udomili smo ga, ali kod nas !
Sićušan i okrugao, više je podsjećao na žabicu koja nam se sapliće o noge pri svakom koraku.
Jednom nadimak…uvijek ime…i ostao je ŽABICA.
Zaštitni je znak našeg pansiona. Prvi je da dočeka, ali i prvi da isprati goste, da svima pokaže gdje su vrata. Novopridošle pse „štiti“ tako što se ugura između njih i nas, ne dajući da mazimo druge, već samo njega.
Dokazani „body guard“ dnevno pretrči kilometre u pansionu, provjeravajući da li su svi na svojim mjestima i da slučajno koja kornjača nije pronašla način da dođe na naš plac. Lajaće na svaku svraku koja pokuša da se ugnijezdi na grani, a ježa će poslati ispod ograde s porukom da se više ne vraća.
Omiljena poza mu je da se pravi mrtav, tako što legne na leđa i ne pomjera se. Tad ne pomažu ni zvanja, ni molbe, ni šuškanje pakovanja njegovih omiljenih krekera.
Neumoljiv je i nevjerovatan. NE UDOMLJAVA SE, jer je udomljen u našim životima.